Šta znaš o razmnožavanju kokoški?

Kokoši najviše jaja snesu u prvoj godini života, za to je potrebno kokoši hraniti kvalitetnom hranom i omogućiti im sve potrebne uslove za što bolji život.

Za portal PRAVI SAVJETI.info piše: Munib Prošić dipl.ing.agr.
Šta je potrebno za dobru oplodnju?
Za oplodnju jaja je potreban mužjak u trenutku sazrijevanja jajne stanice. Dobrim će nesilicama u sljedećoj godini nesivost pasti za 15 do 25%, a lošim i za trećinu. Zato se koke nesilice u intenzivnoj proizvodnji koriste samo jednu godinu. Sličnu tendenciju opadanja nesivosti imaju i pure i patke. Jedino guske nesu više jaja u drugoj godini života.

Potrebno je znati da je za nesenje oplođenih jaja kokošima potrebna temperatura od oko 20°C punih 24 sata od oplodnje. Za cijelo je jato, ako je veći broj kokoši, za dobru oplođenost jaja ponekad potrebno i desetak dana, dok se sve kokoši ne prilagode pijetlovima. Taj je period za pure 7 dana.

Nakon udaljavanja pijetlova, kokoš ponekad nese oplođena jaja i do mjesec dana.Za dobro jaje za nasad je vrlo bitan način hranidbe nesilica. Stočna hrana mora sadržavati dovoljno kalcija (oko 3 %). Sa starošću nesilica pada i kvaliteta njihovih jaja. Ljuska jajeta ne smije biti debela, ali ni tanka, kako se ne bi lomila. Iskustvo pokazuje da je povećana temperatura u objektu jedan od najvažnijih uvjeta za dobru ljusku jajeta.

Za nasad se odabiru jaja koja po svojim osobinama odgovaraju prosječnim osobinama za određenu vrstu i pasminu. Jaja koja po bilo kojoj osobini odstupaju od uobičajenih karakteristika moraju se odstraniti.

Za proizvodnju jaja za nasad se koristi samo perad koja je zdrava, koja ima vrlo dobre uvjete uzgoja i kvalitetnu hranidbu.

Voda za napajanje ove peradi mora biti čista i odgovarajuće temperature.

Na jednog je pijetla potrebno osigurati desetak kokoši. Ako je manje pijetlova, brzo će se iscrpiti, tako će i nesilice davati veći broj neoplođenih jaja. I prevelik broj pijetlova nije dobar, tada smetaju kokošima. Najbolji se rezultati dobivaju u jatu starosti između 8 i 12 mjeseci.

Kokama je za nešenje potrebno osigurati gnijezda – ili baterijska ili na podu. Jedno je gnijezdo dovoljno za 5 nesilica.

Jaja se neprekidno sakupljaju. Sneseno jaje ima temperaturu 41 °C i ta se temperatura može tijekom 5 – 6 sati smanjiti na 28 °C. Ova temperatura osigurava nastavak razvoja pileta u jajetu. Prikupljena se jaja mogu čuvati određeno vrijeme, a među stručnjacima vladaju oprečna mišljenja o mogućnostima dužine ovog perioda. Jasno je da se najbolji rezultati postižu unošenjem tek snesenih jaja u inkubatore, ali to je u proizvodnji nemoguće. Zato se predlaže da se jaja čuvaju 1 do 3 dana u prostorijama s dobrom ventilacijom, s vlažnošću zraka od oko 65 do 70 % i na temperaturi iznad 18°C. Produžavanjem perioda čuvanja smanjuje se i temperatura u prostoriji – do 7 dana na 15°C (i s nešto povećanom vlažnošću – i do 80 %).

Jaja se za inkubiranje moraju i dezinficirati, što se radi formalinskim parama. Dezinfekcija se obavlja u posebnim prostorijama i najbolje odmah nakon što su snesena. Jaja se nakon ovog postupka stavljaju u inkubatore. U inkubatorima su, do valenja jaja, kokoši 21 dan, pure 28, patke 28, guske 28 do 30 dana.

Inkubatori

Veličina inkubatora koji je potreban za valenje pilića ovisi o veličini jata i broju proizvedenih jaja. Objekt u kojemu se nalazi inkubator mora biti funkcionalan (prilazi, prolazi, visina, osigurana ventilacija).

Postoji veliki broj različitih konstrukcija inkubatora, ali je svima jedno zajedničko – to je zatvoreni uređaj u koji se stavljaju jaja i u kojemu se pomoću termostata regulira odgovarajuća temperatura. Povezano s tim, inkubator mora osigurati i dobru ventilaciju, vlažnost zraka kao i okretanje jaja. Dobra konstrukcija inkubatora omogućuje i lako čišćenje i dezinfekciju uređaja.

Kapaciteti inkubatora su u širokom rasponu – od 50 jaja do čak nekoliko desetaka tisuća komada. Najjednostavniji inkubatori su tzv. jednoslojni, s nekoliko ladica, kapaciteta 50 – 600 jaja.

Izvor topline je topli zrak proizveden električnom energijom koji se može nalaziti gore (oponaša se prava kvočka) ili dolje. Dolje se nalazi i pladanj u koji se postavljaju jaja neposredno pred valenje pilića. Okretanje jaja je obično ručno, uz pomoć poluge. Noviji su tipovi inkubatora ovakve konstrukcije opskrbljeni automatikom i za ovu radnju.

Inkubatori ormarskog tipa u sredini imaju izvor topline, a sa strane su vertikalne “police” s jajima. Ove se police mogu polugom okretati za 180 stupnjeva. Postoje inkubatori u obliku bubnja, kao i inkubatori-sobe gdje se zagrijava cijela prostorija s jajima.

Prirodno nasađivanje

Perad u nas, u prirodnim uvjetima, počinje nesti jaja u proljeće. Iskustvo pokazuje kako je najbolje vrijeme za nasađivanje lakših pasmina kokoši travanj, a težih veljača ili ožujak.

Pilići izvaleni ranije su obično bolji kao nesilice i pronesu već u jesen. Kasnije izvaleni pilići ne ojačaju do zime i jaja počinju nesti tek u proljeće.

Pure počinju nesti u veljači, a prvi purići stižu krajem travnja.

S guskama je situacija nešto složenija – počinju nesti jaja krajem zime, ali ako im se jaja uzimaju može se dogoditi da se ne razlegu pa se jaja podmeću najčešće purama.

Slično je i s patkama, s tim da se njihova jaja podmeću kokošima ili purama zato što slabo leže na jajima.

I jaja kokoši lakih pasmina se obično podmeću pod pure. Pure se nasađuju na tuđa jaja prije nego što se same razlegu. Obično se u ovu svrhu u napravljeno gnijezdo prvo podmetnu umjetna ugrijana jaja kako bi se pure nekoliko dana navikle na njih pa se zatim podmetnu prava jaja.

Gnijezda za nesilice moraju biti odvojena od ostale peradi, objekt s odgovarajućom temperaturom. Kvočke moraju biti zdrave, dobro hranjene, i to zrnastom, a manje zelenom krmom. U hladnijem periodu u gnijezdo se stavlja manje, a u toplijem više jaja.

Pod kokoš se obično stavlja desetak jaja, oko 8 pačjih ili purećih. Pura može ležati i na dvadesetak kokošjih jaja, petnaestak pačjih i purećih i desetak guščjih.

Najbolja temperatura u objektu je oko 20 stupnjeva. Gnijezda moraju biti prostrana i dovoljno duboka – za kokoši 30 do 40, a za pure i guske i do 70 cm.

Kvočka se mora stalno nadzirati i pratiti ustajanje i uzimanje stočne hrane, s obzirom da ponekad može i uginuti uslijed iscrpljenosti.

Ovakav je način valenja peradi ekstenzivan i ne prakticira se u industrijskim uvjetima proizvodnje, ali na našoj okućnici, kada je u pitanju rasna perad, može imati i neke prednosti, prije svega u kvaliteti pilića. Oni su otporni i jaki, manje obolijevaju i dobro podnose slabije uvjete uzgoja.