Šta je to zaborav?

Jednom sam se sreo sa starim prijateljom i podsjetio ga na neke stvari, pa se nasmijao i rekao mi: “Nemoj mi zamjeriti, ja se ne sjećam šta sam jučer večerao.”…                     Odgovorio sam mu: “Da, nije to ništa neobično, ali nezamislivo je da zaboraviš lijepe trenutke iz sobe tvoje majke, njene riječi i priče prije spavanja…”

Pamćenje imena, informacija, principa i ideja je jedna od osobenosti kojima je Uzvišeni Allah darivao Adema i njegovo potomstvo.

Adem, a.s., je privremeno ili potpuno zaboravio informacije i događaje kroz koje je prošao, zaboravio je stanje u kojem je živio kada je prvi put čuo Allahove riječi, zaboravio je obećanje koje je dao: A Ademu smo odmah u početku naredili; ali on je zaboravio, i nije odlučan bio (Taha, 115).

Adem, a.s., nije bio od poslanika odlučnosti, zato je i zaboravio, poslanici odlučnosti su bili Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, s.a.v.s. Njima se dešavalo da nešto zaborave, kao što se dešavalo Muhammedu, s.a.v.s., ali zbog toga nisu bili ukoreni, jer to nisu uradili s namjerom.

Ali, Ademov zaborav i jelo sa zabranjenog drveta su bili namjerni. On se povinovao šejtanovim zamkama i povjerovao mu i zato se Adem razlikuje od ovih poslanika odlučnosti.

Da li je njegov zaborav blagodat ili milost? Ili je to poniženje zapisano da sprovede odredbu čovjekovog imenovanja namjesnikom na Zemlji?

Mnogi ljudi prolaze fazu energičnosti i snage, da bi kasnije zapali u fazu indiferentnosti i hladnoće. Adem, a.s., nije zaboravio informacije, već je zaboravio na njihovu važnost, ulogu i svoju energičnost u slijeđenju i prihvatanju kao što je to bilo prvi put.

Šta je to zaborav, je li to da zaboravimo informaciju ili pak da zanemarimo i zaboravimo njenu suštinu, njenu energiju, njenu dubinu u tvome srcu i utjecaj na tvoj život?

Nekada mi se rodi ideja u prelijepoj slici, tada razgovaram o njoj s mojim prijateljima tako emotivno, uvjereno i snažno. Nakon nekog vremena ista ta ideja postane hladna, kao da to nije ona ista ideja o kojoj sam govorio s takvim žarom.

U nekim knjigama nema puno informacija, ali ima duša… Zato je i nastalo pisanje, a prvi koji je pisao bio je Idris, a.s.

Zaboravljanje prijateljstva: Slobodan je onaj koji čuva i jedan trenutak ljubavi – vezanost srca jedno za drugo, ljepotu prvog susreta, lijepe utiske i trenutke spontanosti…

Zaboravljanje nesreća; koje obično počinju kao velike i krupne pa se smanjuju, suprotno bitnim stvarima, koje počinju kao neznatne, a onda se povećavaju…

Zaboravljanje principa i vrijednosti za koje se borimo i na čijem putu se žrtvujemo.

Zaborav dobročinstva koji smo uradili drugima; Zaboravi dobro koje si uradio i zaboravi da si zaboravio, ali se zato sjećaj dobra koje je tebi učinjeno.

Zaborav udaraca i šamara; Dobročinstvo koje ti se učini ukleši na kamenu, a zlo ispiši na vodenoj površini. Muškarac prašta i zaboravlja, a žena prašta i ne zaboravlja, njena emotivna inteligencija joj ne dozvoljava zaboravljanje.

Ademov grijeh je stajao pred njegovim očima, tako da je od stida i srama pobjegao.

Zaborav je bio prije, a onda je uslijedilo trajno sjećanje, tako će ostati i do Sudnjeg dana, njegov grijeh i izvinjenje će se pamtiti.

Suština problema jeste da zaborav i nemarnost ovlada čovjekom i prije i poslije grijeha, pa da nakon učinjenog grijeha nastavi kao da se ništa nije dogodilo.

Zaboravio je, pa i njegovo potomstvo zaboravlja, Adem, a.s., je zaboravio da je Davudu, a.s., poklonio četrdeset godina svoga života. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kazao: Kada je Allah stvorio Adema, potrao ga je po leđima, pa mu je iz kičme izašlo svo potomstvo koje će Allah kao Ademove potomke stvarati do Sudnjeg dana. Vidio je jednog među njima koji mu se posebno dopao, pa je upitao: ‘Gospodaru, a ko je ovo?’ Allah mu je rekao: ‘Ovo je po imenu Davud.’ ‘Gospodaru’, upitao je Adem ponovo, ‘a koliko si mu odredio da živi?’ ‘Šezdeset godina’, odgovorio je Allah. ‘Gospodaru’, rekao je Adem, ‘podaj mu od moga života još četrdeset godina.’ Kada je Ademu istekao život i došao Melek smrti, upitao je: ‘A zar mi nije ostalo još četrdeset godina?’; a melek je rekao: ‘Zar to nisi poklonio svom potomku Davudu?’ On reče: ‘Nisam to uradio.’ (Ahmed i Tirmizi).

U Ahmedovoj verziji postoji dodatak koji je ocijenjen kao slab, gdje stoji: Pa je Allah upotpunio Davudu stotinu godina, a Ademu hiljadu.

Kao što su Ademovi, a.s., potomci naslijedili lijepo sjećanje, koje im omogućava da izgrađuju civilizaciju, razvijaju spoznaju, istot ako su naslijedili i zaborav, koji im pomaže da se prilagode, regenerišu i prevaziđu posrtaje.

Mnogi od nas zaboravljaju dijelove svog života, mnogi čak zaborave i cijeli svoj život, jer se dužina života mjeri po dostignućima, utjecajem i dobrim djelima, a ne samo po broju godina. Nekada čitav život može biti sabran u samo jednom satu, a cijeli svijet u samo jednom mjestu.

Dodajmo svakom djetetu još jednu godinu života, jer je taj period najvažniji u njegovom životu, to je period u kojem se definira njegov put, njegovo zdravlje, inteligencija, forma… Kinezi u godine života ubrajaju i period dok je čovjek bio u utrobi majke…

Memorija je selektivna; pamtimo brojeve, ili imena, ili lica, ili ideje, ili principe…

Ono što se u djetinjstvu zapamti je kao uklesano na kamenu, zato djecu treba navikavati na jutarnji i večernji zikr, na namaz, lijepe riječi, oslanjanje na sebe, pomaganje drugih, dobročinstvo, čast, plemenitost i dobrotu.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Selman el-Auda

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba