Redovi koji slijede nisu lovačka priča niti ribolovačko hvalisanje jer je o najvećem proždrljivcu evropskih rijeka – somu koji je izuzetno inteligentna riba pisao još poznati njemački zoolog Alfred Edmund Brem ističući da bi da nije tako trom, som bio opasniji od ajkule.

Naravno, ribolovci ne mogu bez hvalisanja, ali je sušta istina da se u Drini još uvijek, relativno često, na udicu zakače kapitalci dugački do dva metra i teški preko sto kilograma. Virovi Drine i njene pritoke Jadra puni su džinova koji, ponekad, kad nivo vode opadne, ostanu nasukani i tada ih ubijaju sjekirama, a dovlače kućama u traktorskim prikolicama.

Takav lov nije dozvoljen, pa se slučajevi kriju, a komšiluk sretnog ribolovca, danima, sladi pohovanom somovinom. U virovima Jadra kod sela Kozjak blizu Loznice već godinama se krije som divovskih mjera koga su mnogi čak i vidjeli, a on uspijeva da nasamari ribolovce i izvuče se iz klopki koje mu pripremaju.

U ovoj rijeci su ruski vojnici pri kraju Drugog svjetskog rata na pečeno prase kao mamac i iz upotrebu bućkala lovili somove duže od 4 metra i teške blizu 200 KG.

SOM BIH

 

Som koji je pametniji od čete ribolovaca dobio je i ime. Zovu ga Hanibal a u lovu na njega najuporniji je Marko Filipović, penzioner lozničkog Katastra.

“Ja sam ribolovac od djetinjstva i mnoge kapitalce sam uhvatio golim rukama kada uveče idu na ušće Jadra u Drinu da na plitkim brzacima voda speru mulj iz svojih škrga. Međutim, ova somčina koju smo nazvali Hanibal pravo je čudo. Vidjeli smo ga kad se sunča pri površini vode.

Kao da stablo pluta. Šta god da stavimo na udicu, otkine i odnese, čak i pečenu patku, a mreže pokida i odvuče. Namjeravamo da kupimo ronilačku opremu i dokrajčimo ga podvodnom puškom sa harpunom.

Bio sam u čamcu koji je Hanibal vukao Jadrom kad je zagrizao i opet je uspio da se otkine”, priča nam Marko Filipović koji ni sam ne zna koliko je somova uhvatio u svom veku.

Prije petnaestak godina desio se slučaj koji je koliko nevjerovatan, toliko i istinit. Naime, u naselju Divič, idući od Drinjače prema Zvorniku, na stijeni iznad Zvorničkog jezera nalazi se motel “Vidikovac”.

Stijena je visoka dvadesetak metara, a ispod nje je još toliko duboko jezero. Nekada, prije izgradnje Hidroelektrane i potapanja starog korita Drine, rijeka je ovdje bila duboka i tu je bilo prirodno stanište krupnih primjeraka somova. Kada je 1955. stvoreno Zvorničko jezero, tada su se ogromne ribe nastanile da žive u dubini, ali u mnogo povoljnijim uslovima.

U pravom raju za somove ove dugovječne ribe dostigle su veliku dužinu i težinu i ničim uznemiravane unekoliko promijenile život, u novim uslovima. Kada dođe ljeto, zvornički momci su za opkladu, ili koju flašu piva skakali sa terase motela u duboke jezerske vode.

Jedan od njih je zakačio stijenu, poginuo i nestao u dubinama. Pozvani su ronioci da nađu tijelo i poslije prvog ronjenja vratili su se na obalu preplašeni i uzbuđeni. U vodu više nisu htjeli ni po koju cijenu jer su na dnu naišli na pravo krdo džinovskih riba dužih od tri i četiri metra.

Takav som, ako bi mu se ronilac približio, u stanju je da ga ščepa i spasa mu nema, jer unazad povijene rožnate ploče koje ova riba ima umjesto zuba ne dozvoljavaju da se plijen izvuče. Ronioci, jednostavno, nisu smjeli da rizikuju.

Provjeravajući ovu priču, prije nekoliko dana smo se našli na Zvorničkom jezeru. Pošli smo uzvodno i na više mjesta sonar je bilježio grupe od po desetak i više ogromnih somova koji u jatima lebde iznad dna rijeke.

Pravo iznenađenje je bilo kada smo, ploveći prema tunelima na putu Zvornik – Sarajevo, na samo dva metra ispod dna čamca naišli na soma dugačkog skoro pet metara, dužeg od čamca u kome smo bili. Neman je mirno lebdjela i kosa nam se digla na glavi pri pomisli da može da nasrne na čamac i prevrne ga.

Priča o preplašenim roniocima koji su brže-bolje izašli na obalu dogodila se i u ratnim godina kada je na istom mjestu, ispod motela “Vidikovac”, u jezeru nestalo i mrtvo tijelo Riste Đoge. I tada su ronioci došli da pomognu u traženju leša i ustuknuli pred zastrašujućom veličinom najvećeg proždrljivca evropskih slatkih voda.

NASRĆE I NA DJECU

Njemački zoolog Brem somove evropskih rijeka upoređuje sa morskim psima i to po proždrljivosti i veličini. Ipak, ma koliko bili tromi i lijeni, somovi mogu da, na mirnim vodama, u jednom zalogaju smažu patku, pa i gusku koja pliva.

Ogromna usta i mogućnost da u njih plijen lagano uvuče i mrve, od njih stvaraju čudovišta koja su u stanju da zgrabe nogu plivača, ako je dovoljno blizu i zauvjek ga odvuku u dubine. Brem je zabilježio slučajeve da su somovi odvlačili djecu koja su se kupala.

Mali je broj utopnjenika u gornjem toku Drine, dakle, prije Zvorničkog jezera, koji bivaju pronađeni nizvodno od brane Hidroelektrane.

Dok ne isplivaju na površinu, leševi utopljenika kotrljaju se dnom i stižu do staništa džinovskih somova.

Zato malo koje tijelo stiže do brane. Loznički ribolovci spremaju se da pozovu ekipu legendarnog Žaka Kustoa da snimi kamerama drinske somove kao dokaz za postojanje ovih nemani.

Priče koje kruže u oba Zvornika ne samo da nisu nevjerovatne već su bliske istini i vrijedne pažnje.