Pojas u autu moraju vezati Policija, Taksisti i Političari

Dali je iko ikad vidio policajca da veže sigurnosni pojas u toku vožnje, ja nisam.

Nećemo lako naći primjer ni taxiste, a tek javne ličnosti političari itd.

Dali će novi zakon biti mrtvo slovo na papiru ili će vrijediti za obične smrtnike i sirotinju , vidjećemo u narednom periodu .

I tako nama pričaju od 2006 g. o pojasu , pravilima , zakonu a zdravi bili pa vidjeli.

Ima jedna stara narodna koja dobro opisuje ove naše zakone tresla se gora rodio se miš..
Na putevima Bosne i Hercegovine od 15. februara počela je primjena novog Zakon o sigurnosti saobraćaja.

Policija treba biti primjer u vezivanju sigurnosnog pojasa ……

Ima mnogo onih koji bi trebali biti primjer ostalim vozačima kada je u pitanju vezivanje pojasa, a to su policajci, političari, taksisti, vozači u gradskom prijevozu, kamiondžije, Hitna pomoć i vatrogasci, žale nam se vozači koji su zbog istog prekršaja morali platiti kaznu.

U Zakonu o sigurnosti saobraćaja piše da se svi moraju vezati pojasom, čak i oni koji sjede na zadnjim sjedištima u automobilu.

Ima li izuzetaka u vezivanju pojasa pitali smo Zorana Andrića, pomoćnika državnog ministra za saobraćaj.

– U zakonu nema nikakvih izuzetaka u vezivanju sigurnosnog pojasa.

Posebno policajci trebaju poštovati zakon, jer oni trebaju biti primjer drugima u poštivanju zakona.

Vidiš policajca da nije vezan , prijavi ga , pa će naučiti da poštuje zakon

Mi ćemo uspjeti u provođenju ovog zakona kada svojim primjerom to pokažu, ministri, zastupnici i svi ostali političari pokažu da poštuju zakon – istaknuo je Andrić.

Ipak, po objašnjenju našeg sagovornika, ima jedan izuzetak koji ne mora vezati zaštiti pojas.

– To su srčani bolesnici koji imaju nalaz od ljekara da ne smije vezivati pojas, jer mu ugrožava život.

Putnici u svim vozilima osim spomenutog izuzetka moraju se vezati pojasom i to se po zakonu trebalo primjenjivati još od 2006. godine.

Postoji i propis ako vozila nemaju ugrađene zaštitne pojase da su to vlasnici morali učiniti.

U autobusima, kamionima i svim drugim prijevoznim sredstvima, isto se gine, ali život često može spasiti zaštitni pojas i zbog toga ih moraju svi vezati – zaključuje Andrić.

U nastavku pročitajte 15 najzanimljivijih promjena koje donosi novi zakon.

1. Izmjenom člana 33. osnovnog Zakona, vozaču se, pored telefona zabranjuje i upotreba drugih uređaja za komunikaciju, ukoliko nema, odnosno ne koristi opremu koja omogućava komunikacija bez angažovanja ruku za vrijeme vožnje, a isti mogu ometati i odvraćati pažnju vozača. Također, propisuje se zabrana upotrebe audio odnosno video uređaja na način da isti ometaju ili odvraćaju pažnju vozača za vrijeme vožnje.

Odredbe stava (1) ovog člana koje se odnose na druge uređaje za komunikaciju ne primjenjuju se na vozače vozila policije, sudske policije, vojna vozila i vozila Granične policije Bosne i Hercegovine, hitne pomoći i vatrogasne službe, dok upravljaju vozilom prilikom izvršavanja poslova u vezi sa službenom dužnošću, odnosno djelatnošću, kao i vozače taksi prijevoza u obavljanju službene dužnosti.
2. Članom 8. Nacrta zakona dopunjuje se osnovni Zakon novim članom 33a., na način da se propisuje zabrana korištenja u vozilu, uređaja odnosno sredstava koji mogu ometati rad uređaja za mjerenje brzine kretanja vozila, obzirom da ranije odredbe ovog Zakona nisu sadržavale istu. Također, propisuje se zabrana stavljanja u promet i reklamiranje uređaja i sredstava koji ometaju rad uređaja za mjerenje brzine kretanja vozila.

Kružni tok i svjetla
3. Članom 50. osnovnog Zakona pravo prvenstva vozila koja se kreću u raskrsnici sa kružnim tokom saobraćaja nije bilo definisano, već je važilo pravilo „desne strane”. Ovom dopunom navedenog člana, ukoliko saobraćajnim znakom nije drugačije uređeno, vozila koja se kreću raskrsnicom sa kružnim tokom saobraćaja imaju prednost u odnosu na vozila koja prilaze raskrsnici sa namjerom prolaska kroz istu.
4. Članom 90. osnovnog Zakona propisano je da za vrijeme upravljanja motornim vozilom danju na vozilu moraju biti upaljena kratka svjetla.

Uzimajući u obzir stanje saobraćajne infrastrukture, te karakteristična obilježja saobraćajnih nezgoda, ostaje potreba za korišćenjem svjetala na vozilu danju. Cijeneći funkciju izvedenih “dnevnih” svjetala na vozilima kao ekonomičnije alternative “kratkim” svjetlima, predložena izmjena se ogleda u mogućnosti korišćenja “dnevnih” umjesto “kratkih” svjetala.

Biciklisti ne moraju nositi kacigu
5. Odredba člana 102. važećeg Zakona propisuje obavezu korištenja zaštitne kacige za vrijeme vožnje i za vozače bicikla. Analizom problema koji su se javili kod primjene ovakve odredbe izveden je zaključak da takva odredba destimulativno utiče na obim korišćenja bicikla kao prevoznog sredstva u gradu/naselju. Predloženom izmjenom člana 102. osnovnog Zakona, vozač bicikla nije obavezan koristiti zaštitnu kacigu na javnom putu. Alternativa svjetloodbojnom prsluku kod vozača bicikla jeste da posjeduje odgovarajuću opremu koja obezbjeđuje adekvatnu uočljivost vozača bicikla ili bicikla. Vozača bicikla stariji od 18 godina na javnom putu biciklom može prevoziti dijete do osam godina starosti, samo ako je na biciklu ugrađeno posebno sjedalo, prilagođeno uzrastu djeteta i čvrsto spojeno s biciklom, te ako dijete na glavi nosi zakopčanu zaštitnu kacigu.

6. Dopunom člana 108. osnovnog Zakona zabranjuje se pješacima da za vrijeme kretanja kolovozom koriste mobilni telefon, kao i da imaju slušalice u ušima.

7. Dopunom osnovnog Zakona novim članom 157a. se uvodi obaveza zdravstvenoj ustanovi da, u slučajevima kada se lice otpušta na kućno liječenje, a isto nije sposobno za samostalno upravljanje motornim vozilom, obavijesti organ nadležan za unutrašnje poslove radi provjere važenja vozačke dozvole. U slučaju da se provjerom utvrdi da lice posjeduje važeću vozačku dozvolu nadležni organ za unutrašnje poslove će privremeno oduzeti vozačku dozvolu, dok zdravstvena ustanova ne utvrdi da je lice sposobno za samostalno upravljanje vozilom.

Oduzimanje i poništavanje vozačke dozvole
8. Izmjenom člana 184. stav (2) osnovnog Zakona propisuju se uslovi za sticanje odgovarajuće kategorije i potkategorije u skladu sa Direktivom EU o vozačkim dozvolama.

Dopunama navedenog člana propisuje se zabrana vozaču koji stekne pravo upravljanja motornim vozilom da u periodu od dvije godine od dana izdavanja vozačke dozvole upravlja motornim vozilom u periodu od 24.00 do 05.00.

Također, propisuje se da će licu, koje je u periodu od dvije godine od dana stjecanja prava upravljanja motornim vozilom, sakupilo četiri kaznena boda, nadležni organ za izdavanje vozačke dozvole, istu, oduzeti i poništiti. Lice kom je vozačka dozvola oduzeta i poništena, mora ponovo proći proces osposobljavanja i položiti odgovarajući ispit.

9. Dopunom člana 209. stav (1) osnovnog Zakona novom tačkom propisuje se izdavanje novih “prenosivih” tablica koje bi služile za registarciju vozila koja se kreću do mjesta carinjenja, homologacije, servisiranja, prodajnog i izložbenog mjesta, mjesta atestiranja, mjesta skladištenja/čuvanja, mjesta nadogradnje i za vozila kojima se obavlja eksperimentalna vožnja.

10. Dopunom člana 213. osnovnog Zakona propisuje se vremenski rok, najduže od tri mjeseca od dana ulaska na teritoriju Bosne i Hercegovine, u kome vozila registrovana u inostranstvu mogu učestvovati u saobraćaju na teritoriji Bosne i Hercegovine.

11. Dopunom osnovnog Zakona novim članom 213a. propisuje se da vozilima registrovanim u inostranstvu na teritoriji Bosne i Hercegovine ne mogu upravljati lica koja imaju stalno prebivalište u Bosni i Hercegovini. Izuzetak se odnosi na lica koja imaju privremeno boravište u inostranstvu do 6 mjeseci, kao i njihovi članovi uže porodice ili lica koja upravljaju “iznajmljenim” vozilima.

12. Dopunom osnovnog Zakona članom 215a. propisuje se namjena prenosivih tablica, rok važnosti istih, te postupak izdavanja prenosivih tablica.
Prenosive tablice koriste se isključivo na teritoriji Bosne i Hercegovine za vozila koja se kreću do mjesta carinjenja, homologacije, servisiranja, prodajnog i izložbenog mjesta, mjesta atestiranja, mjesta skladištenja/čuvanja, mjesta nadogradnje i za vozila kojima se obavlja eksperimentalna vožnja.
Prenosive tablice izdaju se najduže na rok od jedne godine.
Za prenosive tablice izdaje se potvrda o registraciji vozila. Potvrda o registraciji vozila izdaje se na rok od jedne godine, uz uslov da su plaćene propisane obveze.

Kad upravlja vozilom koje je označeno prenosivim tablicama vozač mora kod sebe imati važeću potvrdu o registraciji vozila.

Prenosive tablice izdaju se na ime pravne ili fizičke osobe preduzetnika koji se bavi proizvodnjom, nadogradnjom, servisiranjem, prevozom ili prodajom vozila na malo. Izdavanje prenosivih tablica odobrava ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove, a izdaje ih policijska stanica prema sjedištu pravne ili fizičke osobe preduzetnika.

13. Članom 58. Nacrta zakona dopunjuje se član 216. osnovnog Zakona kojim je propisana nadležnost organa unutrašnjih poslova za registraciju motornih i priključnih vozila, te izdavanje registarskih tablica. Postupak i način registracije vozila bliže je propisan Pravilnikom o registraciji vozila.

Predloženom dopunom osnovnog Zakona predviđena je mogućnost prenosa poslova produženja registracije vozila sa organa za unutrašnje poslove na stanicu tehničkog pregleda vozila, ukoliko stanica tehničkog pregleda vozila ispunjava uslove propisane podzakonskim propisom. Iz ovakve formulacije predmetnog člana Nacrta zakona proizlazi da ne dolazi do automatskog prenosa nadležnosti sa organa za unutrašnje poslove, već se samo otvara mogućnost povjeravanja poslova produženja registracije vozila stanici tehničkog pregleda vozila. U praksi bi to značilo da se one stanice tehničkog pregleda, koje budu ispunjavale propisane uslove, a zainteresirane su za obavljanje poslova produženja registracije vozila, obrate nadležnom organu za unutrašnje poslove, koji mogu, poslove produženja registracije vozila prenijeti na stanicu tehničkog pregleda vozila.

Predmetna izmjena ima za posljedicu brži postupak registracije vozila, obzirom da lice koje podnosi zahtjev za produženje registracije vozila, sve radnje obavlja na jednom mjestu, odnosno u ovom slučaju na stanici tehničkog pregleda vozila. Postupak produženja registracije vozila se završava neposredno, po obavljenom tehničkom pregledu.

Ovakvo rješenje, odnosno vršenje poslova produženja registracije od strane stanica tehničkih pregleda predviđeno je i u zemljama u okruženju. Tako, na primjer zakonodavstvo Republike Hrvatske predviđa da se produženje registracije vozila može obaviti u stanici tehničkog pregleda vozila. Sa druge strane zakonodavstvo Republike Srbije daje mogućnost nadležnom organu unutrašnjih poslova da na zahtev zainteresovanog pravnog lica, ovlašćenog za vršenje tehničkog pregleda vozila, ovlasti isto za produženje registracije vozila odnosno izdavanje registracione naljepnice.

14. U članu 224. stav (2) osnovnog Zakona predviđeno je da ovlašteno lice, vozača kod kojeg se utvrdi količina alkohola u krvi preko 1.5g/kg ili koji odbije testiranje, a pokazuje znake poremećenosti izazvane dejstvom alkohola zadrži do otrežnjenja, a najduže 12 sati.

15. Cilj ovih izmjena jeste preciznije definisanje osnovnih termina koji se koriste u Zakonu. Podsjećam, istim zakonom je propisano da je brzina kretanja u naselju ograničena na 50km/h, ali se ispostavilo da postoje problemi u praksi kad se “naseljeno mjesto” i “naselje” kao termini poistovjećuju, što ne smije biti slučaj. Izmjenama predlažemo da se uvede poseban saobraćajni znak kojim će se označiti „naselje“, i što će podrazumijevati ograničenje brzine kretanja 50km/h, ako drugim saobraćajnim znakom nije drugačije određeno.