Kad je bivši kapiten nogometne reprezentacije BiH Emir Spahić, ponovno je zauzeo naslovne stranice u štampi BiH, Hrvatske i Njemačke.

Naravno, ovdje ne bi smjeli izostaviti grafiti zid koji je svima dostupan, zvani FB.

Nakon skoro perfektno odigrane utakmice u kup utakmici u Njemačkoj, meču u kojem je Spaha išamarao na terenu Muellera i Goetzea, povreda ga je spriječila da odigra utakmicu do kraja.

Međutim, Spahin meč se nije zavšio, nego je nastavljen na tribinima kada je vidio da su mu brat i prijatelj bili podvrgnuti grupnom napadu redara na stadionu Bayerna.

Naravno, našli se mnogi da kritiziraju Spahu, zašto je uletio u alterkaciju, te tako oni koji ga kritiziraju, osjećaju se odgovornim za njegov “šlegeraj”.

Kao prvo, nitko od nas nije bio tu, nitko ne zna šta je sve kazano, urađeno, i ako na osnovu Vimeo ili YouTUbe videa donosimo konačni zaključak da je Spaha kriv, onda samo potvrđujemo ono sve što vrijedi za nas.

Cijenimo knjigu po njenim koricama, karakteriziramo čovjeka kako se nosi, ili ono tipično po nas

—MI SMO VAZDAN BILI PAPCI, PA JE I SPAHA PAPAK!

Ako je Spahi sve ostalo marginalno u trenutku kada je vidio šta mu rade sa bratom, kolegom, odlučio da iskoristi svoj utjecaj, pa čak i ono najgore, tko smo to mi da ga osuđujemo.

Kao gledaoci utakmice, imamo pravo.

On je ništa drugo, u tih 90 minuta, gladijator koga plaćamo da igra.

Ono što platimo, imamo pravo da i kritiziramo.

Ali kada dođe do situacije gdje ti je najmiliji, brat, sestra, majka, otac, dijete suprug/a ili čak ahbab napadnut, onda ništa više nije važno.

Tu se ne razmišlja više tko si i šta si!

U tome trenutku prevladava naš opstanak instikt, kojega očigledno Spaha ima, dok svi drugi glume neku kulturu.

Spaha kao rešpektirani dubrovčanin, porijeklom iz istočne Hercegovine, izabrao da igra za BiH, ispred države gdje je rođen, nakon svega biva napadnut od nas, bošnjačkih p…a!

Kritiziraju ga oni koji će vječno se dodvoravati nekom drugom, i neće nikada imati hrabrosti biti lav u trenutku, dok će nastaviti živjeti kao bekan cijeli svoj život.

Odrasti kao musliman u Dubrovniku, ma koliko god je taj grad multientičan, ipak ko nije osjetio tako nešto, ne treba niti ulaziti u bilo kakve rasprave.

Igrati po svijetu, prestavljati nas u trenutku kada je bilo najteže, držati do nas kada su nas i ljudi sa Malte j….li, Spaha nije dao na BiH.

Samo pristnost sa svojim ljudima, u takvoj sredini će te održati, i zbog toga će te i oni, drugi, još više poštivati.

Živio sam u Njemačkoj 5 godina, igrao nogomet, u regionalnoj lizi.

Uvijek sam bio ja, YUGO ili Bosnische fluechtling, ma koliko god golova zavalio, obranio, flasterovao….na kraju, nikada nisam mogao biti BoŠva.

A svi oni koji su primali Bajern MRVE za malo pažnje, nikada nisu bili cijenjeni od samih švaba.

Kada smo sjekli Spahu nakon Argentine, natjerali van iz repke, on je osjetio opet poziv države koja mu je u srcu, pa preko molbe svoga oca da ostavi reprezentaciju, ipak zaigrao za Ljiljane.

To su sve segmenti Spahinog života u kojem je borba za opstanak prevladavala profesiju, ime koje imaš.

Ipak sve će ovo ubrzo biti zaboravljneo, dok na kraju će se cijeniti ljudskost, muškost, dostojanstvo, ljubav prema bratu i poštovanje prema prijatelju.

Mnogi mi mislimo da imamo prijatelja, brata, ali ako bi radili bilo što drugačije od ovoga što je Kapiten uradio, onda se zapitajmo da li smo u biti mi dobri prijatelji?

Spaha, da sam mogao, kroz ekran bi uletio i branio tebe, brata i ahbaba.

Pusti ove PAPKE koje bi se SVAKOM uvukle za tapšanje po ramenu nekoga drugog.

Oni će vazdan biti jirgeti, dok si ti naša gazija, Šijor Kapitan!

Objavio Amir Hotich

Napokon se oglasio i bh. reprezentativac i to na jednoj od društvenih mreža, a njegovu izjavu prenio je Goal.

– Samo sam branio svog brata!

Kunem se Bogom, ne zanima me kazna.

Mogu da me kazne, da mi daju otkaz, ne zanima me!

Zaštitari su nas vrijeđali i psovali nam najmilije.

Brata i svoju familiju ću uvijek štiti i braniti, dok sam živ – poručio je Spahić.

 

WWWPRAVISAVJETI.INFO