Naša djeca nemaju pravo na razvoj i obrazovanje

“Tražili smo da Vlada FBiH izdvoji 200.000 KM s odgovarajućeg ekonomskog koda tekuće rezerve koja bi se trebala koristiti za hitne i nepredviđene situacije. To je najbezbolniji način da se prebace sredstva”, rekao je zastupnik Demokratske fronte Dževad Adžem koji je predložio ovaj amandman.

U izradi amandmana bila je uključena i nevladina organizacija “Edukacija za sve” (EDUS), čiji program pokazuje izvanredne rezultate i čije usluge traže roditelji iz svih dijelova FBiH i BiH, kao i šire regije. Međutim, u našoj državi ne postoji sistemski pristup radu s djecom s poteškoćama u razvoju, a nevladina organizacija nije u stanju raditi posao javnog sektora.

EDUS je za sedam godina svog postojanja dokazao uspješnost u napretku djece te polučio rezultate u vidu mogućnosti nesmetanog uključivanja ove djece u redovnu nastavu i bez daljih troškova po sistem. Iz EDUS-a ističu da se program finansira isključivo putem projekata i donacija koje su trenutno pri kraju i bez izgleda za nastavak, prije svega zbog toga što međunarodni donatori direktnu brigu o djeci smatraju prirodnom obavezom javnog sektora.

Iako je u novembru prošle godine Skupština KS usvojila inicijativu EDUS-a za osnivanje javne ustanove “Naučni centar za podršku inkluziji”, interresorna grupa za sistemsko rješavanje pitanja programskih, prostornih i kadrovskih rješenja za djecu s poteškoćama u razvoju u specijalnim javnim ustanovama u Kantonu Sarajevo nikada nije oformljena. Osim toga, nisu osigurani ni prostorni kapaciteti za rad centra.

“Zapanjujuća je upornost vlasti u nepriznavanju prava naše djece na razvoj i obrazovanje, čak i sigurnost, u vidu budžetiranja prema njihovim potrebama, ali i pukoj brojnosti. Najnoviju potvrdu takvog ponašanja imamo upravo u posljednjim odlukama parlamenta na nivou FBiH (neprihvatanje amandmana za obrazovanje djece s poteškoćama) te države BiH (neprihvatanje prijedloga za finansiranje GPS narukvica za osobe s autizmom i drugim poteškoćama). Ironično je to što su odluke donesene istog dana i na mjestima na kojima se inače dogovor o bilo čemu teško postiže. Naši roditelji dodatno su deprimirani i činjenicom da su njihova djeca samo jedna od zapostavljenih ranjivih grupa. Odbijen je, naprimjer, i amandman za roditeljsku kuću za djecu oboljelu od raka”, rekla nam je generalna sekretarka EDUS-a Sanela Lindsay.

Roditelji su odlučili ponovo pokrenuti inicijativu i otvorenim pismom su se obratili Skupštini i Vladi KS, ali i Omdusmenu za ljudska prava te drugim instancama na kojima mogu dobiti podršku za svoju borbu.

“Što se tiče EDUS-a kao ekspertne nevladine organizacije, iako imamo brojne ponude za otvaranje centara u drugim zemljama (Crna Gora, Srbija, Holandija i Švedska), mi smo, svojim znanjem i iskustvom, i dalje na raspolaganju prije svega javnom sektoru BiH, kroz novu ili bilo koju od postojećih ustanova koja za to pokaže interes, ali ovaj put su domaće institucije na potezu u smislu osiguravanja potrebnih uslova i sredstava.

Inače, u očekivanju ishoda roditeljske kampanje i koraka koje će vlasti eventualno poduzeti vezano za program direktnog rada s djecom, radimo na projektima edukacije stručnjaka te naučnoistraživačkim projektima s ciljem poboljšanja kvaliteta podrške te sistemskog i naučnog pristupa ranoj intervenciji. Nadamo se da će najbolji interes djece koja rastu i ne mogu čekati na procedure ipak prevladati sve prepreke i da će EDUS-ov program opstati i biti dostupan svoj djeci u našoj zemlji”, rekla je Lindsay.