U Bosni i Hercegovini teče med i mlijeko. Izgrađen autoput, sve manje nezaposlenih na evidencijama, mladi ne odlaze, penzije su redovne, zdravstvo nikad bolje, ne rasprodaju se javne kompanije, nekadašnji privredni giganti oporavljaju se, nema štrajkova, blokada puteva gladnih radnika, demobilisanih boraca…

Politička scena nikad mirnija. Koalicija stabilna na svim nivoima. Lijepo se slažu svi i dogovaraju za dobrobit svih nas- SDA, HDZ BiH, SBB, Savez za promjene, a Boga mi i SNSD.

I u kantonima je dobro. Drži se vlast onoga što joj je na prvom mjestu- briga o građanima. Kakvi lični interesi. Nema toga, građani i država na prvom mjestu!

Evropski put, ne da napredujemo, već iz Brisela se dive bh. političarima i plješću im, kako koracima od sedam milja, kao nijedna država u regionu, grabe ka Evropi. I NATO je oduševljen kako nam je sve odlično u Ministarstvu odbrane BiH i OS BiH. Ma NATO standardi su ništa kako to kod nas izgleda i funkcioniše.

Sve što se trebalo uraditi u entitetskim parlamentima i državnom odavno je završeno. Nije se čekalo ljeto.

Riješeno je pitanje finansiranja javnog RTV sistema. Ratificiran je prilagođeni Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

Prethodno je usvojen Mehanizam koordinacije koji je potvrdio Parlament BiH i Vijeće ministara BiH. Svijetla obraza sada u septembru možemo pred ministre vanjskih poslova zemalja Evropske unije.

Riješeno i pitanje Mostara. Dogovorili se lideri SDA, HDZ BiH i SBB kako će se napokon 2. oktobra održati izbori i u gradu na Neretvi.

Prethodno su državni zastupnici usvojili po hitnoj proceduri izmjene Izbornog zakona BiH koje se tiču pitanja statusa i izbora u Mostaru.

Neće biti ni ovih akciza najavljenih na gorivo, jer ipak državni zastupnici brinu o kućnim budžetima svojih birača. Nema ni oporezivanja toplog obroka i regresa. Novi nameti nisu dobri, pa se odlučilo povući odluku.

I oko Reformske agende sve su riješili federalni zastupnici. Ide to, tačka po tačka se realizuje, baš onakvim tempom kakvim su zacrtali mapu puta.

Na radost svekoliko puka zajedničkim naporima sa Vladom FBiH riješili su pitanjue stablizacije Penzionog fonda. Penzioneri, njih više od 400.000 sada mogu mirno spavati. Neće morati plaćati participacije za lijekove, u banje će ići redovno.

I u manjem bh. entitetu isto. Malo se pripremaju za ovaj referendum 25. septembra, ali eto, nije ni to nešto sad krupno da bi visoki predstavnik Valentin Inzko morao reagovati. Zna iskusni diplomata da su to samo trikovi, predizborni, i zato i prijeti onako verbalno upozorava, kao roditelj djecu da šta ne pogriješe ne daj Bože. Šta će mu Bonske ovlasti.

I “namakli” su nam više od milijardu kredita od MMF-a. Trudili se svojski da se kredit dobije, da riješe brojne nagomilane probleme, ulože u proizvodnju, gradnju puteva. Neće to oni trošiti za plate administraciji. Imaju druge razvojne planove.

Dobro zvuči ova bajka. Zar ne? I meni je žao što ne završava happy endom. Stvarnost nam je crna. Ne nazire se ni sivilo, a kamoli famozno svjetlo na kraju tunela koje je omiljena fraza ovadašnjih političara.

Po građane Bosne i Hercegovine pogubna je ova bajka.

Po državu Bosnu i Hercegovinu pogubna je ova bajka.

Po entitetske i državne zastupnike naprotiv, scenarij kakav se samo poželjeti može.

Spremili su se oni tako svi na kolektivni godišnji odmor. Zasluženi. Mjesec dana nerada i odmaranja po domaćim, ali i svjetskim destinacijama. Egzotičnim naravno.

Mogu to oni. Izaći za govornicu ili nastupiti u TV emisijama, bez da trepnu okom, obmanjivati iznova i iznova građane, a svaki mjesec u džep spremiti najmanje 5.000 KM.

Najunosniji i najpoželjniji posao danas u Bosni i Hercegovini je biti zastupnik. Imati enormna primanja, za 4 godine mandata naplatiti za (ne)rad najmanje 250.000 KM, a sve to bez ikakve odgovornosti.

Zato, kada se organiziraju manifestacije poput izbora najpoželjnijeg poslodavca u BiH, obavezno tu treba uvrstiti i parlamente na svim nivoima. U prijevodu, “lahak pos'o a parali”.