Kad se osamiš sa sumnjom u tami, a duša te na grijeh pozove, zastidi se Allahova imena i kaži joj: „Zaista Onaj koji je stvorio noć vidi me.“

Za portal www.pravisavjeti.info piše: Karasalihović-Adilović Senida

Toliko stvari u životu smo prisiljeni da uradimo, toliko toga nam se ne sviđa i osjećamo odbojnost prema tome…. Hidžab, postao je i ostat će moj podsjetnik na to da sam ja još samo jedna mrlja sazdana od krvi i mesa, koja govori, i ništa drugo do to. Milijarde nas takvih, bespomoćnih, zbunjenih na putu ka sreći. Zapitam se ko sam ja? Šta predstavljam? A moj Gospodar, naspram mene, šta On predstavlja i koliko je moćan? Ja sam još jedna mrva bačena u ponor ovoga svijeta, svezanih ruku, grčevito se borim i polako ustajem, pucaju okovi na mojim rukama, moje srce je pobjednik, moja odluka je ispravna.

Allah Uzvišeni nam poručuje:
„O Vjerovjesniče, reci ženama svojim i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti.“

Ko sam ja da idem protiv Božijih riječi, da prkosim zakonima Njegovim i budem neposlušna? Allah mi je naredio da nosim hidžab, haljine svoje da spustim niza se. Znam da je to ništa do Njegov poklon za mene, da me sačuva i zaštiti od svega lošeg što mi se može desiti, od ružnih pogleda, od loših riječi, od bola i kajanja nad ovom svijetom, predavanja ovosvjetskim prolaznim, kratkotrajnim užicima i zaboravljanja onosvjetskih ljepota.

Golema je razlika između onoga koji umre u naručju nedozvoljenih uživanja i između onoga koji umre sa Allahovim imenom na jeziku.

Pa nek pričaju o mom hidžabu, Allaha mi moga nije me briga,
ta, on mi je vjeru sačuvao, i Gospodaru mom me približio.
Ukras mi je uvijek bio život moj, a moj stid moje blago lično.
Zar da napustim zbog prolaznog uživanja vječno?
Zbog toga me koriše ljudi kao da sam neko ko za zlime žudi.
Koliko li sam samo prijekora u njihovom govoru il pitanju osjetila?

Kad stavim pred sebe sve ono što ne valja ili pak gubim, ovo srce umorno od puta, otvara se prema nebu, prema Tebi, Gospodaru moj. Ono spoznaje istinu, čistu, duboku…. Moj hidžab, to je moj ponos, moja hrabrost, vječni prijatelj… To je snaga koja će me pratiti kroz život, hrabriti me i jačati, da istrajem u onome prema čemu odlučno koračam, bez straha od sljedećeg koraka.

Za portal www.pravisavjeti.info piše: Karasalihović-Adilović Senida