Major Mujo Delić nosilac najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan“: Jedan broj ljudi iskoristio je genocid u Srebrenici za svoju vlastitu promociju, bogaćenje i jeftine političke poene

Major Armije Republike Bosne i Hercegovine Mujo Delić preživjeli borac slavne 28. Podrinjske divizije, Srebreničanin sa engleskom adresom, čovjek koji se čitav rat borio u “zaštićenoj zoni UN-a”, koji   je preživio genocid  i koji se među prvima 1995. godine probio na slobodnu teritoriju, od početka ovog milinijuma sa svojom porodicom živi u Guilfordu gradu na jugu Engleske, vezu sa domovinom ne prekida  i svaki slobodna trenutak koristi da ode do Tuzle i Srebrenice. Inače, major Delić je nosilac najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan“,odlično je upoznat sa sa trenutnom situacijom u Srebrenici, a pogled sa distance mu daje još dimenziju više na dešavanja oko ovog grada. Naravno, zamolili smo ga da za agenciju BHDINFODESK da jedan svoj pogleda iz dijaspore na Srebrenicu. Naime, nakon skoro 23 godine od počinjenog genocida u Srebrenici, mnogobrojnih presuda Haškog tribunala, živih svjedoka, još uvjek ima onih koji negiraju genocid, vaše mišljenje o tome?

“Prosto je nevjerovatno, da još u srpskom narodu ima veliki broj ljudi koji negiraju genocid u Srebrenici. Ponašaju se kao da niko od njih nema interent ili televizor u kući, pa ne znaju  šta se tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu dešavalo u njihovom komšiluku.  Mislim, da je to opšta politka svih njihovi politički stranaka, pogotovo  SNSD-a pod vodstvom Dodika.  Dok god srpske političke elite nisu spremne da se suoče sa svim aspektima genocida u Srebrenici, veoma je teško očekivati od obični ljudi u RS i u Srbiji razmišljaju drukačije. Njima treba jedno kolektivno otrežnjenje. Vjerujte ovdje u Engleskoj svake sedmice na na TV se daje dokumentarna emisija, gdje se do detalja razotkriva mračna ideologija nacizma i fašizma , to je jedini način da se to zlo ne zaboravi i ne ponovi. Dok se sami Srbi ne suoče sa  genocidom nad Bošnjacima koji su počinili u ime velike Srbije, tog negiranja će biti na svakom koraku.”

Kako se boriti protiv te stalne negacije i negatora genocida u Srebrenici?

“U svakom slučaju naša najbolja borba se sastoji u ISTINI.  Svi mi koji smo preživijeli genocid u Srebrenici imamo dužnost da uvijek pričamo o tim događajima o genocide, o 8372 nevino ubijenih, pogotovo mlađim generacijama koji dolaze poslije nas. Jer ako im ne budemo stalno govorili, budite uvjerni da će se genocid ponoviti. Također, mislim da je jako važno da se uvijek daje permanentna medijska pažnja Srebrenici, ne samo povodom 11. jula kada se sahranjuju naši šehidi. Osim toga kao što su naše generacije u školi morale konstantno  učiti o Jasenovcu, Kragujevcu. Luburica vili,  sada mislim da u obrazovnom programu u osnovnim školama u cijeloj bivšoj Jugoslaviji , mora se uvesti jedinstveno gradivo  o počinjenom  genocidu u Srebrenici i to na osnovu presuda iz Haga.”

Kako u prvi plan vratiti žrtve jer nekako svi imamo osjećaj da su tu neki “glasnogovornici” koji ime “Srebrenica” prvo koriste za vlastitu promociju, potom gledaju svoj bilo materijalni bilo politički interes, a da su žrtve i njihove familije zaboravljene? Vaš komentar

“Nažalost svi smo svijesni da je jedan broj ljudi iskoristio genocid u Srebrenici za svoju vlastitu promociju, bogaćenje i neke jeftine političke poene. Mislim, da je jako bitno da mediji kao i sve probosanske  političke stranke, takvim daju što manje prostora,  u isto vrijeme  da u prvi plan  stave ljude koji su preživijeli genocid. Tu prije svega mislim  na   povratnike o Podrinje kojima treba najviše naša pomoć – kako materijalna tako i emocijonalna, da  ti hrabri ljudi znaju da nisu zaboravljeni. “

Nedavno smo u medijama mogli pročitati da je “posla” oko nevladinih organizacija u Holandiji, koje rade projekte vezane za Srebrenicu  imala vlada te zemlje. Naime kada je zatražena javna objava utroška novca dobivenog za njihove aktivnosti oko Srebrenice, javnost u Holandiji je bila jednostavno zabezeknuta. Naime na tom primijeru utvrđeno je enormono bogaćenje holandskog nevladinog sektora na tragediji Srebrenice. Za ilustaciju, dnevnica čelnih ljudi PAX i Kampa Westbrook, organizacija koje su radile na tom  projektu, iznosila je od 546 do 720 eura. Znači za dan su na srebreničkom  genocidu  zarađivali nečije 2-3 mjesečne  plate u Bosni i Hercegovini. šta reći na ovo?

“Ta informacija o dnevnicama od nevjerovatnih  720 eura je jako šokantna i deprimirajuća za sve žrtve genocida u Srebrenici. Uzimajući u obzir da je veliki broj povratnika sretan da radi za dnevnicu od 20-30 maraka, mogu samo reći dok su živi ti “humanitarci” bi se trebali stidjeti, ali mislim teško da će se to desiti. Takvom otimačinom novca na račun genocida u Srebrenici još jednom je vlada Holandije,  kao i navedene nevladine organizacije pokazale  svoje licimjerstvo kada je u pitanju Srebrenica. Nažalost, nisu jedine organizacije u svijetu koje na ime genocida u Srebrenici prave odredjene projekte, dobivaju milionske fondove, od kojih oni odlično žive a sami Srebreničani nemaju nikakve koristi od toga. Takve treba javno prozivati na svakom koraku i budno pratiti financisku realizaciju njihovih fondova. “

Da li ste vi trenutno uključeni u bilo kakve aktivnosti oko Srebrenice ovdje u Velikoj Btritaniji?

“Svake godine  se odazovem na sve komemoracije koje se održavaju u Londonu. Imao sam čast da budem u Westminster Abbey na obilježavanju 20 godina  genocida u Srebrenici, kada  su učestvovale mnoge poznate ličnosti medju njima član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović i tadašnji premijer Velike Britanije David Cameron. Takodjer sam 11. jula 2016 održao govor za potrebe  organizacije “Remembering Srebrenica,” opisujući svoje ratne događaje, pogotovo naš proboj  poslije pada Srebrenice.”

Sigurno vam nisu promakla posljednja medijska prepucavanja oko Munire Subašić, njene izjave da ne zna šta se desavalo u Ahmićima i naravno duel nane Fate i Ramiza Salkića potpredsjednika RS.

“Pratio sam nesretnu izjavu gospođe Munire Subašić kao i nemilo prepucavanje nane Fate i gospodinu Ramiza Sakića. Poznavajući gospođu Muniru Subašić  jako mi je žao da se na taj način izjasnila, očito diplomatija joj nije jača strana, ali sam uvijeren da ona u niti u jednom trenutku nije htijela da bilo koga povrijedi, a pogotovo ne  žrtve zločina u Ahmićima.  Što se tiče gospodina Ramiza Salkica, mogu reći da ga vrlo dobro poznajem i da sam uvjeren u njegovo poštenje. To je čovjek koji se od početka svoje političke karijere  bori za Bošnjake u RS, što nije nimalo lak zadatak uzimajući u obzir ponašanje srpskih političkih stranaka, sve njihove opstrukcije kada je u pitanju život bošnjačkog naroda u manjem entitetu. Zbog toga moram istaknuti da ja lično ne vjerujem da bi gospodin Salkić ikada ponudio tako nešto nemoralno nani Fati. Ovo je izborna godina, krenula je kampanja i mislim da je ovo izmedju nane Fate i gospodina Salkica dio tih igara. Iskreno mi je žao, da je neko na takav način iskoristio ili nagovorio jednu hrabru staricu da daje takve optužbe u medijama.”

Za kraj vas pitamo imali nade za Srebrenicu i žrtve genocida?

Ja sam po prirodi nepopravljivi optimista, da nije bilo tog optimizma ne bih sigurno preživio genocid u Srebrenici, uvijeren sam da je moguće poboljšati stanje ne samo u Srebrenici nego u cijelom Podrinju. Mislim da sve probosanske  stranke imaju dužnost da podignu nivo koperacije, kada je u pitanju taj dio Bosne i Hercegovine. Također, jako mi je drago kada vidim kako bosanskohercegovački narod iz dijaspore pomaže  podrinjskom području, nadam se da će se to nastaviti i naravno u narednim godinama još više povećavati.

Tekst o Foto: BHDINFODESK