Ko je lav…

– Hajde isprićaj Rasimu kako si ti postao podstanar.

– Najradije ne bih o tome.
– Znam, al hajde isprićaj.
– Dobro isprićat ću, tebe ne mogu odbiti.
– Slušamo.
– Nas je bilo puna kuća, otac imao puno djece, ja sam bio najstariji. I tako vrijeme prolazilo, ja rastao. Kad sam se zamomčio, jednog ljeta, počelo mi smetati babino ponašanje.

Znao je, da ja navečer odem malo sa jaranima negdje na sijelo ili igranku, i da se kasno vratim. No, on to nije bendo. Ujutro rano kuca na sobnim vratima, i kad se odazovem, on kaže;
– Hajde ustaj, idemo kositi!
Ja došao u dva sata poslije ponoći a moram ustati i ići kositi ujutro u pet sati.
Trpio ja to i dodijalo mi, te odlučim da mu se suprotstavim.

Jedne noći kada sam se vratio sa igranke uzmem papir te napišem na papiru velikim slovima: “Ne diraj lava dok spava.“ Poslije papir zalijepim na sobnim vratima.

Ujutro probudim se, naspavao se pravo. Drago mi, pitam mater gdje babo, ona mi kaže da je otišao na njivu i da je ljut na mene. Kontam jest ljut, ali proći će ga.

Bitno je da me počeo uvažavati. I tako dan prošao, ja radio nešto oko kuće. Došla noć i ja opet sa jaranima. Sijelo bilo, prošlo, ja polako kući. Dođem kući, ključ u bravu, ne može, ni naopako.
Pokušam još dva tri puta, ne može. U jednom momentu primjetim nekakav papir zalijepljen na samom vrhu vrata.

Odlijepim papir, okrenem prema mjesečini i poznam svoj papir, na kom sam napisao; “Ne diraj lava ,dok spava“ tad primjetim da ispod tog teksta velikim slovima piše; “Lave, ne stanuješ više ovdje.“

I tako sam ti ja postao podstanar.
– E zafrkan ti taj babo. –reče Rasim.
– Jeste kako nije.

Kod njega ti u kući postoje samo dvije vrste mišljenja, njegovo i pogrešno!
– Znači ili misliš ko on ili misliš pogrešno. – zaključi Suad
– Ja, tako i je to kod njega.

Za portal www.pravisavjeti.info piše : Efid Šehić