Kćeri moja, učitelju moj i radosti moja

Dr. Muhammed el-Baltadži, jedan od vođa Muslimanske braće i raspuštene Partije slobode i pravde, osuđen na smrtnu kaznu, uputio je pismo, obraćajući se svojoj kćerki Esmi, koja je prije godinu dana ubijena u nasilnom razbijanju demonstracija na trgu er-Rabi’a. On je u pismu kazao:

„Kćeri moja, učitelju moj, uzoru moj i radosti moja, već je godina prošla kako je tvoja čista duša otišla njenom Stvoritelju, među zvijezdama šehida koji su tog osvjedočenog dana otišle svome Gospodaru, toga dana koji će biti upamćen u knjigama historije poput dana kada su „vlasnici rovova“ bacali ljude u vatru ili poput dana velike žalosti na Kerbeli.

To su čiste duše koje su se uzdigle na nebesa braneći i držeći se istine, duše koje su svojim imanom savladale sve oblike poniženja, tlačenja, nasilja i nepravde. Za njih nasilje i nepravda nemaju nikakvog značaja.

Draga kćeri, od onog trenutka kada su objavljene vaše srednjoškolske ocjene, zatim raspisan konkurs za fakultet, radostan sam zbog uspjeha koji je Allah dao tvojim drugaricama, istim onim od kojih si uvijek bila naprednija i bolji učenik. U jednom trenutku sam zaželio da si tu, da ti čestitam, ali, tako mi Allaha, moja radost je bila veća zato što te je Uzvišeni Allah odabrao, akobogda, da budeš od one male skupine potonjih generacija koje su u vrijednosti i dobru sustigle one mnogobrojne iz prvih generacija. Da budeš među one „na koje je Uzvišeni Allah izlio svoje blagodati; vjerovjesnike, istinoljubive, šehide i dobre Allahove robove.“

Draga kćeri, moju čežnju za tvojim lijepim licem, nježnim osmjehom i tvojim blagim prisustvom i razboritim razumom zna jedino Allah. On mi je i dao strpljivosti da ovo izdržim. Ali, u isto vrijeme ti živiš među nama, nisi nas napustila. Prilikom jedne posjete tvoje majke u zatvoru, iznenadio sam se kada mi je kazala: „Esma je živa i ona je još među nama.“ Ja sam joj potvrdno odgovorio: „Da, ona je živa kod svoga Gospodara i u izobilju je.“ Na to mi je ona odgovorila: „Ona živi i među nama, žive njene riječi, postupci i djela. Ona nas prati u našoj borbi i životu.“ Ispričala mi je da često susreće tvoje prijatelje koji joj prenose svoje probleme, nedaće i iskušenja u kojima se nalaze, situacije iz kojih nemaju izlaza, a koji bi, onda, usnili tebe i ti bi ih u snu upućivala na dobro. Pomislio sam u sebe: Blagoslovljena neka si, draga moja, Allah je dao koristi u tvojim postupcima i prije i poslije tvog šehadeta.

Kćeri moja i učitelju moj, Allah je htio da tvoja pogibija od vojnog snajperiste bude dokaz i argument ispravnosti  onoga što si štitila i zbog čega si ubijena. Borila si se i poginula da bi u potpunosti odbacila mogućnost da se vojna vlast vrati nakon januarske revolucije, koja je pokrenuta kako bi se okončalo rušenje, uništavanje smutnja i zaostalost u šta je vojska godinama uvlačila zemlju. Tvoja pogibija je dokaz da oni koji su izašli protiv vojnog udara nisu izašli zbog jedne grupe, jedne organizacije ili jedne osobe. Ti si posljednja osoba za koju bih mogao kazati da je bila pristrasna u slijeđenju jedne organizacije ili fanatična u odanosti jednom čovjeku. Čak, često puta se nisi slagala sa pokretom Muslimanske braće, posebno u pogledu, kako si ti tvrdila, neopravdanog popuštanja pred vojskom i pitanja odmazde nad ubicama iz januarske revolucije. Tvoje ubistvo, kao nenaoružanog civila, koji nije imao ni kamen u ruci, dokaz je da je njihova meta bio svako ko je kazao ‘Ne’ vojnom udaru i suprotstavio se nasilju i nasilnicima. To što si poginula od vojnih aviona koji su letjeli iznad tvoje glave ili raspoređenih snajperista po okolnim zgradama, mučki i na prevaru, dokaz je njihove nemoći i nebitnosti. To je najveći dokaz pravednosti, ispravnosti i istinitosti stava onih koji odbacuju ovo vojno nasilje i tiraniju, nasilje vojske opremljene oružjem i oruđem za koje ovaj narod odvaja od svoga zalogaja kako bi se borili protiv cionista, a ne da bi njime ubijali nedužne sinove ove zemlje. Ali, vojska ih je upotrebila u ubijanju svoga naroda, nametanju svoje dominacije i širenju smutnje.

Kćeri moja, učitelju moj i radosti moja, uprkos ubistvima naših najmilijih kojima smo bili izloženi, uprkos desetinama sudskih procesa koji se vode protiv nas i naših porodica, uprkos zaplijeni naše imovine i otkazima, uprkos smrtnim kaznama i doživotnim robijama, uprkos hapšenjima naših sinova i kćeri koji nisu ubijeni, tako mi Allaha, uprkos svemu tome, nismo te zaboravili ni koliko jedan treptaj oka. Nismo zaboravili ni tvoju braću i sestre koji su poginuli kao šehidi. Nismo zaboravili vašu žrtvu koju ste prinijeli na ovom putu.  Tako mi Allaha, nismo tužni zbog onoga što nas je zadesilo, nismo malaksali, niti smo oslabili ili klonuli. Mi i danas koračamo vašim stopama, vašom stazom. Imamo samo dva izbora: pobjedu ili šehadet na Allahovom putu! Kćeri, ono što smo preživjeli prethodne godine, ubistva, zločini, prolijevanje krvi, tišina i strah koji primjećujemo, laži, varke, zablude, medijska kampanja, sve to nam je samo povećalo uvjerenje da smo mi na Istini, a oni u zabludi i da će pobjeda, s Allahovom dozvolom, neminovno doći.

Kćeri moja, učitelju moj i radosti moja, nakon ove godine koja je protekla bez tebe, dunjalučki život za nas nema nikakve vrijednosti više, zatvori nas više ne plaše, nije nas strah ni od smrti, a smrtne kazne nam ne unose paniku i uznemirenje. Ti si nas naučila, svojom čistom krvlju, svojom plemenitom i vjerničkom dušom kako se žrtvovati. Podučila si nas kako se žrtvovati na Allahovom putu radi istine, pravde i slobode.

Na kraju, molim Allaha za tebe i tvoju braću i sestre šehide na svakom namazu. Molim Ga da vam podigne stupnjeve, da vas učini Sebi bliskima. Molim Ga da nas ispuni strpljivošću i postojanošću dok se ne pridružimo vama među Allahove dobre robove, na Havdu Poslanikovom, s.a.v.s., oko koga će biti i ashabi, da se obraduju kada nas vide, jer će znati da su iza sebe ostavili ljude, koji su iskreno izvršili ono što su Allahu zavjet dali i koji nisu ništa od vjere promijenili!

Srijeda, 13. avgust, 2014.