Svi smo bili u dilemi pri kupovini meda, jer nije svaki med “pravi” med. Kada kupujemo u trgovini, velika je šansa da kupujemo nešto što ima sličan okus medu ili tako izgleda. Zato dobro obratimo pozornost, jer nema meda do pravog prirodnog meda.

Za portal www.pravisavjeti.info piše Munib Prošić dipl.ing.agr

Šta je to pravi med?

Pojam pravog meda podrazumjeva izvorni proizvod medonosnih pčela koji je nastao sakupljanjem cvjetnog nektara i kojem nije ništa strano dodano. Možemo reći da u ovaj med spada i medljikovac koji je nastao sakupljanjem drugih sokova biljaka.

Šta je patvoreni med?

Patvorenje meda može se smatrati svako dodavanje bilo kakvih dodataka, kao što su aditivi, šećeri i slično. Ne smije se vršiti zagrijavanje meda na visokim temperaturama nakon čega moramo priznati med gubi svoje izvorne osobine i smatra se filtriranim medom, kojeg kao takvog bi trebalo označiti na tegli.

Kako dokazati da je med kupljen na ulici patvoren?

Kad smo u situaciji da sumnjamo u patvorenje meda, najbolje je uzeti uzorak istog i poslati na analizu u vaš kantonalni poljoprivredni zavod ili na poljoprivredni fakultet. Analiza meda je najsigurniji način da dokažemo ispravnost i autentičnost istog.
Zbog ovih sumnji najbolje je kupovati domaći med od domaćih proizvođača.
Opet ponavljamo, kupujmo domaće!

Nije svaki med isti!

Zavisno od porijekla meda, njegova boja, konzistencija i okus mogu uvelike varirati, zbog toga moramo uzeti to u obzir pri komentarisanju ispravnosti meda.
Med koji je nastao tijekom prihrane pčela šećerom i šećernim sirupima neće imati svojstven medni miris – bit će bez mirisa ili će možda mirisati na vosak.
Neke vrste meda su poprilično svijetle, ali on nikada ne smije biti u potpunosti bezbojan.

Tamni med okusa karamele također može ukazivati na krivotvorenje ili veoma loš proizvod.
Med ne smije biti u potpunosti proziran, čak ni kada se otopi u vodi, te se u takvoj otopini ne bi smjeli stvarati talozi.

Med mi se kristališe, gubi li na kvalitetu?

Slabije informirani potrošači često izbjegavaju kupnju tzv. ušećerenog ili kristaliziranog meda jer sumnjaju u njegovu kakvoću, no istina je da svaki med s vremenom kristalizira. Med se sastoji od 75% mješavine dva jednostavnih šećera – fruktoze i glukoze, a prirodno svojstvo glukoze u zasićenim otopinama je kristalizacija.
Neke vrste meda kristaliziraju vrlo brzo, a neke vrlo sporo, no bitno je zapamtiti da kristalizacija ne utječe na njihovu kvalitetu.

Kristalizaciji pogoduju i skladištenje na nižim temperaturama te miješanje meda, a kristalizirani med je zapravo vrlo praktičan za korištenje.
Pri proizvodnji tzv. kremastog meda, primjerice, namjerno se potiče kristalizacija u kontroliranim uvjetima – takav med je vrlo praktičan kao namaz, a karakteristične je bijele boje te je neproziran.

Iako med nije potrebno dekristalizirati, ukoliko se to želi postići, med je uputno postupno zagrijavati do maksimalne temperature od 40 °C.
Za zagrijavanje je najbolje koristiti tople vodene kupke, a može poslužiti i mikrovalna pećnica.

Med treba skladištiti na tamnom i suhom mjestu, na sobnoj temperaturi.
Iako se za med kaže da ima neograničeni rok trajanja, pretjerana izloženost vlazi ipak može uzrokovati njegovo kvarenje.

Sretno pri narednoj kupovini meda!

Nadamo se da će Vam naši savjeti imalo olakšati posao i dilemu!

Za portal www.pravisavjeti.info piše Munib Prošić dipl.ing.agr