Kad se stranac interesuje o Bosni

S’ strancem o Bosni

Stranče, dobri čovječe,

Šta me to želiš pitati.

O mojoj zemlji, eh stranče,
Na to ti pitanje moram odgovoriti.

Tamo, odakle ja stižem,
Tamo je jedna dobra zemlja.

Ta se zemlja zove Bosna,
Kažu da je prkosna i ponosna.

Blaga kao mjesec, vedra kao nebo,
A opet kažu, ljuta poput mača.

Jos ti nije jasno stranče moj,
E pa, slušaj onda šta ti dalje velim.

U Bosni mojoj sevdah se pjeva,
I rijeke brze i hladne teku.

Visoke planine pokriva šuma,
A zimi hladni snijegovi sijeku.

Kroz gradove se širi miris behara,
Što svakom’ gostu dušu rastvara.

U mojoj zemlji sloboda vlada,
Bratska se riječ s poštovanjem daje.

Zavade nas dušmani do duše,
Al‘ poslije rata sve po starom ostaje.

Poput Bosne druge zemlje nema,
Ni naroda što ga zemlja rađa.

Dobrih Bošnjana mi smo potomci,
Sljedbenici smo Kur’ana i Jevanđelja.

Bosna je moja simbol ljepote,
Simbol čistoće i simbol rada.

Kao na beskrajnoj vjetrometini,
Odoljeva udarima istoka i zapada.

Zato stranče, prijatelju dragi,
kad Bosnu spominješ i kad se o njoj zbori,
s poštovanjem joj ime časno izgovori.
(Azer Zahic)