Hrvatska i Istanbulska: Uvozi li se seljakluk iz BiH ili su dovoljni domaći primitivci?

Sa jučerašnjih protesta u Splitu

U raspravama o tome treba li ili ne Hrvatska ratificirati Istanbulsku konvenciju, Plenković je, paradoksalno, posljednjih dana postao gorljivi borac protiv HDZ-ove desnice, a analitičari smatraju da je za njegov opstanak u vrhu te stranke ključno pitanje kako će se o njegovoj sudbini odrediti – Crkva.

Upravo je hrvatski kler bio jedan od ključnih inicijatora i organizatora masovnih protesta protiv Istanbulske konvencije održanih u Zagrebu i Splitu. U moru teorija i izjava prosvjednika o tome ko zapravo stoji iza Konvencije i šta će biti posljedice njenog usvajanja – od satanističkih i masonskih zavjera, pa do toga da će se muškarci i žene zvati “ono” – našlo se i pojašnjenje izvjesnog eksperta fra Bože Radoša iz župe u Čapljini, koji je u videu objavljenom na Facebooku hrvatskom narodu “pojasnio” da Konvencija legitimizira “blud, homoseksualnost i lezbijstvo i pedofiliju”.

Od proglašenja samostalnosti do danas, nikada kao na primjeru Istanbulske konvencije mediji nisu ovako bjelodano pokazali koliki utjecaj ima Crkva na državu, odnosno na kreiranje političkih tokova u Hrvatskoj. A u toj poplavi klerofašističkih, zastrašujućih poruka građana sa ulica Splita i Zagreba, većina novinara i vlasnika medija ne zna kakav stav zauzeti – odakle iznenada tolika navala primitivizma, konzervativizma, privrženosti crkvenim dogmama, u jednoj modernoj evropskoj državi, u 21. stoljeću?

Trebalo je to nekako opravdati, pronaći neko racionalno objašnjenje zbog čega naivni hrvatski građani dižu toliko vike ni oko čega i spremni su, ako treba, i ginuti “za Boga koji je iznad Ustava”. Možda se stvarni uzrok krije kod komšija u BiH – mudro su zaključili pojedinci, pitajući se zašto spomenuti fratar Radoš iz Čapljine dolazi protestovati u Hrvatsku?

– Nemam ništa protiv Hercegovaca koji u Hrvatskoj žive, neka protestiraju gdje i za što žele – Hrvatska je njihova koliko i moja (bar dok se ne riješim prebivališta), ali zašto i s kojim pravom čovjek iz BiH, koji tamo živi i “radi” i njihov je državljanin, dolazi protestirati u Hrvatsku? Na čiji trošak uvozimo primitivizam, klerofašizam i seljakluk? – zapitao se na svom Facebook profilu Matija Babić, vlasnik portala Index.hr, jednog od najutjecajnijih online medija u regionu.

Babić vjerovatno zna da je Bosna i Hercegovina ratificirala Istanbulsku konvenciju još 2013. godine. Protesta na ulicama bh. gradova tada nije bilo, a u medijima je ta vijest prošla uglavnom nezapaženo i niko nije dovodio u pitanje treba li ili ne, uspostaviti pravni okvir za suzbijanje svih aspekata rodno zasnovanog nasilja nad ženama i djevojčicama, što i jeste smisao tog dokumenta. Šteta da je u fokusu njegovog komentara ovog puta bio samo neko iz BiH, a u kontekstu priče o “uvozu primitivizma, klerofašizma i seljakluka”, tim prije što je Index.hr prepoznat u regiji kao medij koji je žestoki kritičar takvih pojava u Hrvata i u Hrvatskoj.

Kako se i na koji način međunarodni sporazum o sprečavanju nasilja nad ženama u Hrvatskoj pretvorio u satanizam, rasprave o transrodnim osobama i homoseksualnosti, to valjda znaju samo oni koji žele “skinuti” Plenkovića sa funkcije premijera i šefa HDZ-a.

– Otkad je BiH ratificirala Istanbulsku konvenciju, u Gornjoj Maoči više nema stereotipnih rodnih uloga, a na lokalnom tržištu rada najviše se traže Diversity Manageri – duhovit je bio na svom Facebook profilu Mate Mijić, kolumnista zagrebačkog Večernjeg lista.

 

Za razliku od Babića, koji za demonstraciju primitivizma sa ulica hrvatskih gradova kojoj ovih dana svjedočimo krivi bh. susjede, Mijić svojim statusom na primjeru BiH konstatuje da Istanbulska konvencija u realnom životu i nema nekog efekta uzimajući kao ilustraciju Gornju Maoču, o kojoj Večernji list redovno izvještava kao o “vehabijskom uporištu”.

Naravno, iluzorno bi bilo očekivati da će ratifikacija Istanbulske konvencije u bilo kojoj zemlji iskorijeniti nasilje, a na Balkanu posebno stereotipne rodne uloge. No, da se kolega Mijić malo bolje raspitao, ili barem površno proguglao, vidio bi da je od potpisivanja Konvencije do danas BiH poduzela niz mjera za uspostavljanje zakonodavnog, institucionalnog i organizacijskog okvira za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici, što predstavlja jednu od najčešćih i najrasprostranjenijih vrsta nasilja nad ženama.

– Ovi napori rezultirali su ne samo donošenjem posebnog zakonskog okvira za prevenciju i suzbijanje nasilja u obitelji, već i novih institucionalnih i organizacijskih aranžmana kojima se nastoji osigurati multidisciplinarni pristup zaštiti žrtava nasilja, te efikasno kažnjavanje počinitelja nasilja. Ovo je rezultiralo i većim stepenom društvene svijesti o problemu nasilja te boljim shvatanjem nasilja u obitelji kao društvenog, a ne privatnog problema – navode u Udruženju žena BiH koje se bavi zaštitom žena i djece žrtava nasilja.

Na Biskupskoj konferenciji održanoj u Mostaru 20. i 21. marta, biskupi su izrazili žaljenje što je Istanbulska konvencija usvojena u BiH “bez šire rasprave u koju bi bile uključene Crkva i vjerske zajednice”.

– Uz dužno poštovanje konvencija, one neće ženama vratiti dostojanstvo, nego Bogom dana uloga. Želimo i danas vratiti to dostojanstvo žena – rekao je nekoliko dana kasnije u propovijedi na uskrsnoj misi u Sarajevu vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić.

Uz dužno poštovanje kardinalu Puljiću, Bosna i Hercegovina je još sekularna država, pa stoga nije ni bilo neophodno da se vjerske zajednice pitaju treba li usvojiti Konvenciju. Uostalom, vidjeli smo kako je to prošlo kod hrvatskih susjeda. Kojima je danas, ipak, obraz spasilo onih 110 zastupnika Sabora koji su izglasali Istanbulsku konvenciju.

Umjesto da konstantno upiru prstom u Bosnu i Hercegovinu i njene građane, među kojima hrvatski zvaničnici vide i  “10.000 ljudi s vrlo radikalnom retorikom i namjerama”, susjedi bi se konačno mogli pozabaviti sami sobom. Svojim ustaštvom koje na sedmičnoj osnovi divlja ulicama Zagreba i drugih gradova, svojim markićkama, kojekakvim marijanama koje ih sa veoma nazadnim idejama predstavljaju u evropskim institucijama, thompsonima, HOS-ovcima sa “hitlerskim brčićima”, sveštenstvom koje bi da odlučuje šta će žene raditi sa vlastitim tijelom, te njima sličnima. Tim prije što su pobrojani primjeri postali prepoznatljiva slika Hrvatske u svijetu, o čemu su do sada u više navrata pisali brojni mediji, uključujući evropske i američke.