Dva smo svijeta različita

Dva smo svijeta različita
Glavne uloge: Emir Hadzihafizbegovic, Željko Duvnjak, Nermin Omic
Tv serija „Dva smo svijeta različita“ prva je velika produkcija TV1 u oblasti igranog programa u BiH i zajednički je koproducentski projekat TV1 sa Novom TV iz Hrvatske, dok je partner u projektu i producentska kuća „NIRA“ iz Beograda. Izvršnu produkciju serije potpisuje FIST iz Sarajeva koji je producirao i vrlo popularnu tv. seriju „Lud, zbunjen, normalan“. Scenarista serije je Amer Kapetanović, dok režiju potpisuje Elmir Jukić.

„Dva smo svijeta različita“ je igrani humoristički serijal baziran na sukobu selo-grad u postratnoj i tranzijskoj BiH. Glavni junak serije Fadil Opančić je priprosti i ambiciozni seljak kojeg njegova politička partija prebaci u grad kako bi se sakrila tragove o njihovoj korupcijskoj aferi sa motokultivatorima. Njegov novi posao u Sarajevu je upravnik pozorišta; tu se sudara Josipom Gospodnetićem, dosadašnjim upravnikm, starim Sarajlijom i pripadnikom građanskog sloja u gradu. Njihov sukob čini okosnicu seriju ali će se u njoj na humorističan način prelamati i drugi sukobi i životne situacije koje će zasigurno biti vrlo prepoznatljive publici u BiH ali i u čitavom regionu.

Dva smo svijeta različita

 

Glavnu ulogu u ovoj seriji igra najpoznatiji bh. glumac Emir Hadžihafizbegović, dok se u drugim glavnim i sporednim uloga pojavljuje čitava galerija naših i regionalnih glumačkih zvijezda, poput Jasne Ornele Beri, Tanje Šojioć, Ivana Bekjareva, Roberta Krajinovića, Arme Tanović Branković. Naslovnu muzičku špicu za seriju potpisuje Dino Šaran.

Opančić Fadil priprosti seljak, predsjednik je zadruge u selu Donje Brabonjište. Zbog malverzacija koje je počinio u korist svog rođaka Uzeira, ministra u Vladi, primoran je da bježi iz sela. Zajedno sa suprugom Bahrom i sinom Pipunom seli se u Sarajevo. Uzeir koristi svoj položaj te mu obezbjeđuje konforan stan u centru Sarajeva i mjesto upravnika Gradskog pozorišta, gdje zatiče Gospodnetiće, Josipa i Anu, ljude iz grada sa savremenim shvatanjima i razmišljanjima. Josip, je bivši upravnik pozorišta, a Ana, njegova supruga poznata pozorišna glumicu.

Spoj dvije različite kulture, dva načina života od prvog dana dolaska Opančića pokazuje sve ono sa čime se mnogi danas susreću. Sa jedne strane primitivizam i nekultura, a sa druge gradska bahatost i gledanje drugih sa visine svakodnevno se sudaraju i kulminiraju. Najveća ironija nastaje kada Josip saznaje da je na njegovo mjesto upravnika Gradskog pozorišta postavljen upravo Fadil. Josip se tada suočava sa grubom činjenicom da znanje i obrazovanje u našem društvu ne znače mnogo nasuprot stranačkim i političkim ciljevima. Kultura je sa dolaskom nove vlasti na marginama knjige koju pišu „novi pobjednici“ pa tako Uzeir prepušta Fadilu da pozorište preuredi po svom ukusu, što ovaj obilato koristi od prvog dana .

U pozorište sa sobom dovodi Osmana, svog vječnog potrčka kojeg je sa sobom doveo sa sela, a zapošljava i ženu Bahru i sina Pipuna. Fadil u pozorištu neočekivano zatiče još jednog saveznika, u liku sekretarice Senade, atraktivne djevojke koja se priklanja onome od koga dobija platu, te se samim tim odmah distancira od Josipa i priklanja novom šefu. Josip na sve načine pokušava da se suprostavi Fadilu u njegovom „vođenju“ pozorišta i nekad je primoran odstupiti od svojih načela da bi se uspješno suprotstavio. Fadil iako je izgledom sirovina i ponašanjem tipična seoska varalica u suštini nije zao čovjek ali je zatucana seljačina koja misli da time što je dobio pozorište na upravljanje zna sve o njemu.Tu nastaju glavni konflikti ove serije, konflikti koji su nam poznati svima danas iz ličnog iskustva.

Dok sa jedne strane imamo konfikt Fadila i Josipa sa druge strane cijelo vrijeme provlače se paralelno konflikti između Bahre i Fadila i Ane i Bahre. Bahra, tipična seoska snaša ispočetka se ne miri sa dolaskom u grad i prezire sve što je gradsko. Vječito ljuta, vječito nezadovoljna, Bahra je jedina koja ponekad može Fadila izbaciti iz takta. U svim ovim novonastalim promjenama najslabije se snalazi Fadilov i Bahrin sin Pipun. Izgubljen u vremenu i prostoru Pipun pokušava naći svoj vlastiti put. Opančići i Gospodnetići tako počinju da žive svakodnevnicu gdje su prisiljeni gledati jedne u druge, u većoj mjeri svađajući se i podmećući noge jedni drugima. Dok seljak ne postane građanin ili građanin seljak.