“Capoeira Banjaluka” klub koji njeguje afro-brazilsku borilačku vještinu

Ovaj klub, gotovo sedam godina u Banjaluci njeguje vještinu koja je uvrštena u kulturno naslijeđe Brazila u UNESCO riznici, a od prošle godine postao je dio jedne od najcjenjenijih svjetskih grupacija “Uniao na Capoeira”.

Slavica Repović, glavni trener banjalučkog kluba objasnila je ekipi Anadolu Agency (AA) na jednom od treninga da je u pitanju afro-brazilska borilačka vještina koja u sebi ima elemente borbe i akrobatike koji su izmiješani.

“Možda neke malo i podsjeća na ples zbog jedne neobične stvari koja je uključena u capoeiru, a to su instrumenti i muzika”, rekla je Slavica Repović.

Prema njenim riječima, instrumenti koje koriste vezani su isključivo za capoeiru i vode svoje porijeko iz Brazila i jako su neobični.

“Capoeira Banjaluka” jedini bh. klub koji njeguje afro-brazilsku borilačku vještinu

U Bosni i Hercegovini postoji samo jedan klub koji njeguje capoeiru, afro-brazilsku borilačku vještinu, a radi se o klubu “Capoeira Banjaluka”.

KLUB “CAPOEIRA BANJALUKA” – ANADOLIJA

“Što se tiče capoeire, da li je ona nastala u Africi ili Brazilu, to su istorijski momenti koji nisu zabilježeni ili ako jesu uništeni su prilikom zabrane korištenja capoeire, odnosno afričkog ropstva. Smatra se da izvorni oblik vodi porijeklo iz Afrike odakle su ga robovi prenijeli u Brazil”, istakla je ona i dodala da je to bio sirovi oblik koji se kasnije razvijao kroz vijekove do današnje moderne capoeire, piše “Anadolu Agency”.

Slavica Rešović smatra da se bilo koja borilačka vještina može iskoristiti ukoliko se pravilno savlada i u zavisnosti od spremnosti čovjeka.

“Bez obzira što to možda nekima na prvi pogled izgleda bezazleno, mada većina bude iznenađena i pomisli da ne može da uradi dosta tih elemenata akrobatike, zaista se može iskoristiti u pravovremenim momentima kao i bilo koja druga borilačka vještina”, rekla je Repović.

Ovaj klub je ponosan na djecu koja su kažu jako vrijedna, a činjenica da postoje i oni koji treniraju gotovo od formiranja kluba, pokazatelj je koliko kvalitet traje. Sociološki element ove vještine prema riječima trenera izuzetno je zastupljen i značajan za razvoj djece.

“Prilikom polaganja djece i odraslih dolaze nam prijatelji i capoeiristi iz Evrope koji bukvalno prelaze pola Evrope da bi došli u Banjaluku. Tu su instruktori, profesori, majstori koji dolaze iz Brazila, Portugala, Španije Njemačke i tokom tri dana trajanja polaganja ili seminara koji se održavaju tokom godine, drže treninge i radionice za djecu i odrasle”, kaže Slavica Repović.

Osim toga, ova vještina pogoduje pravilnom fizičkom razvoju djece jer je kompleksna, sadrži dosta elemenata borbe, istezanja i gimnastičkih pokreta.

“Capoeira se u stranim zemljama koristi i kao vrsta alata za rad sa djecom s posebnim potrebama, samim tim što je uključena muzika, živi pokret, emocija, utiče na pravilan razvoj djece”, rekla je Repović.

Prema njenim riječima širom Evrope svaka zemlja ima klubove u više gradova.

“Ova vještina je prilično razvijena u svijetu, kod nas je još uvijek mlada. Ljudi su još uvijek ovdje navikli na tradicionalne borilačke vještine i sportove i drže se toga što znaju i što su upoznali prije 20 godina. Moramo biti svjesni da kako se moderni svijet mijenja i ide naprijed da i mi idemo naprijed i da gledamo i druge stvari i da se otvorimo za nove sportove i nove momente. Tako je i sa capoeirom. Nadam se da će još više da zaživi. Za ovih skoro sedam godina mi smo napravili veliki pokret gdje smo počeli sa dvoje troje ljudi, a trenutno nas ima tridesetak u klubu. Samo djeca koja dugo borave na capoeiri i toliko vole capoeiru su zaista najbolji pokazatelj toga što se radi. Nadam se da će capoeira nastaviti da se širi, kako u ostalim dijelovima svijeta, tako i u BiH.

Muzika i inustrumenti su nerazdvojni dio capoeire, a oni koji se bave ovom vještinom pjevaju pjesme na portugalskom, jeziku na kojem se i govore svi detalji vezani za ovaj sport. Najmlađi članovi banjalučkog capoeira kluba rado su nam pokazali i kako im ide sviranje neobičnih instrumenata i pjevanje na portugalskom jeziku.

Desetogodišnjoj Aniki Ninković koja trenira četiri godine, omiljeni dio ove vještine upravo je sviranje jer joj se jako sviđaju melodije.

“Sviđa mi se jer se svi družimo i zato jer ima fine muzike i finih pokreta. Dolaze nam prijatelji iz raznih zemalja i to je baš lijepo”, kaže Anika Ninković.

Ona ima smeđi pojas, a, kako je objasnila Slavica Repović, postoji rangiranje za odrasle i u dječijem uzrastu.

“Što se tiče rangiranja, drugačije nego u drugim borilačkim vještinama, nema bijelog pojasa na početku, a polaganje za pojas zove se batizado i vrlo je emotivno i zanimljivo. Polaznici prvo polažu za plavi pojas, to je neka vrsta inicijacije, početka u svijetu capoeire, a kasnije se nastavlja rangiranje kao i u drugim vještinama promjenom pojaseva”, objasnila je Slavica Repović.

Moguće je napredovati svake godine, ali nije obavezno nego zavisi od toga da li je član kluba zaista napredovao. Kada su u pitanju djeca za napredovanje potrebno je zadovoljiti više kriterijuma.

“Trudimo se da izgradimo dobre ljude te da budu i dobri u školi i dobri capoeiristi”, naglasila je Slavica Repovic.