Amir Badnjević, jedini doktor nauka u oblasti biomedicinskog inžinjeringa, direktor i osnivač jednog od najopremljenijih laboratorija u Evropi za testiranja i verifikaciju medicinske opreme Verlab, docent na Fakultetu inžinjeringa i informacionih tehnologija IBU, predavač na doktorskom studiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, autor trideset stručnih i naučnih radova objavljenih u stručnim časopisima, Bosanac i Hercegovac, naučnik sa mentalitetom hrabrog i poštrenog Krajišnika, po prvi put sasvim otvoreno za vas govori o politici, mladima u Bosni i Hercegovini, nauci te našoj zajedničkoj budućnosti

Koliko politika utiče na mlade i perspektivne naučnike iz BiH ?

Nažalost, smatram da politika dotiče sve segmente BiH društva, pa samim tim i nauku i naučnike. Kao što vidite, već neko vrijeme, na pozicije direktora predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola, fakulteta i univerziteta se postavljaju političke podobne osobe.

To je nažalost i logičan slijed, s obzirom da na mjestima ministra nadležnih ustanova se nalazi osoba postavljena politikom. Samim tim, svi ljudi niže u lancu su politički vezani. To se posebno odražava kada se dodjeljuju pojedini projekti i grantovi po BiH, gdje se u 80% slučajeva uvijek može pretpostaviti ko će da dobije koji projekat, u ovisnosti od toga ko je trenutno na vlasti.

Međutim, srećom realno naučno dokazivanje i prepoznatljivost se ne ostvaruje u BiH, niti po nekih BiH ljestvicama, pa je to dobra stvar za sve ljude, naročito mlade koji ne žele da ulaze u politiku.

Sada je mnogo EU projekata u obrazovanju, nauci i razvoju, koji su dostupni građanima BiH, te stoga toplo preporučujem svim mladim ljudima da se okrenu tom izvoru finansiranja. Umrežavanje sa ostalim EU fakultetima i partnerima, te dobrim idejama (kojih našim mladim ljudima ne nedostaje), velike su šanse da dobijete neki veliki EU projekat, te iz njega kao rezultate obezbjedite nove naučne rezultate iz kojih ćete moći da objavite radove u eminentnim svjetskim časopisima i konferencijama, zaposlite nove ljude i na kraju i zaradite mnogo više nego što bi to ikada uspjeli preko BiH grantova.

Kakva je vaša percepcija lokalne BiH politike uopće iz ugla naučnika ?

Kao neko koga politika baš ne zanima, međutim, kao i svima nama kome je nametnuto da moramo pročitati neke tekstove, čuti nešto na radiju ili pogledati nešto tokom dugih političkih emisija u programu naših javnih servisa a vezano za politiku, mogu reći da me politika u BiH ponekad podsjeća na cirkus, a ponekad na igraonicu za djecu.

Naši političari nam uvijek osiguraju neki čin (predstavu) sa kojom nas obmanjuju dok oni iza pozornice obavljaju privatne poslove. U skladu sa dešavanjima u zadnje vrijeme, tačnije pred lokalne izbore, kada publiku treba zabaviti, političari, s obzirom da su u zadnjih par godina „istrošili“ dosta trikova, ove godine su se morali malo više potruditi kako bi javnost bila okupirana i skrenula se pažnja sa stvarnih problema svih BiH građana.

Tako su nam političari iz RSa, koji su se prije par mjeseci povezivali sa kriminalom i optužnicama po pitanju Pavlović banke, Bobar banke, Biraća i mnogih drugih djela, kome su od strane opozicije organizovani i protesti,  kako bi odvratio pažnju javnosti izmislio REFERENDUM o nečemu što se u posljednjih dvadeset godina na teritoriji RS proslavlja bez obzira što je neustavno i niko se sa tim prije toga nije bavio.

A čuda li, idalje smo svi živi i zdravi!?

Sada odjednom svi nasjedaju na tu priču …  Međutim, u pozadini se pregovara sa nadležnim tijelima i dužnosnicima da se izvrši oslobađanje prethodno navedenih optužbi, a kao protuuslugu će neki političari vjerovatno potpisati da odustaju od referenduma (ipak je ovo situacija gdje mora sebe da zaštiti).

Slična situacija je bila i prije par godina kada se prodavao Telekom RS, kada se podigla čitava prašina po pitanju zastave BiH. Javnosti i političari u BiH su se uhvatili kao „pijan plota“ pitanja zastave, dok su neki političari  u tišini, odnosno iz pozornice, završili posao prodaje Telekoma, bez većih smetnji.

Isto je i na drugoj strani. Kako bi se pokupili politički poeni, te kako bi se pokazalo da se njima ne može „ucjenjivati“, bošnjački političari su se prisjetili da i oni prihvate nametnuta pravila igre, pa počinju da i oni koristeći riječ referendum odvajaju Srebrenicu iz RS.

Kada bi postojao i 1% da se ovakvo nešto desi, to bi ujedno značilo da će u vrlo bliskoj budućnosti i USK tražiti da se odvoji od FBiH, jer bi im vjerovatno bilo bolje da djeluju kao samostalna jedinica, s obzirom da od FBiH ne dobivaju ništa, a svake izborne godine svojim glasovima donose prevagu političkim strankama na političkoj sceni.

Kao što sam na početku napravio poređenje, djeca u igraonici dok na njih obraćate pažnju sve su gori i gori, međutim kada ih ignorišete, prestanu i posvete se nečem drugom. Isto tako je i u cirkusu, dok izvođaču plješćete i fokusirani ste na njega, on samo nastavlja sa činom, čim prestanete i on prestaje i pokušava nešto drugo, jer nema vašu pažnju.

Pitanja dodatnih zaduživanja, pitanja odlaska mladih, pitanja EU puta BiH, pitanja ogromne razlike između proizvoda koji se uvoze i izvoze iz BiH (pogledajte samo primjer koliko vode uvezemo godišnje), pitanja dodatnih zaposlenja, kao i mnoga druga pitanja stoje neriješena i niko se s njima na bavi, jer ipak sad nam je glavno da li će da bude referenduma!

Kako inženjeri poimaju pojam referenduma ?

Pojam referendum dolazi od osnovne latinske riječi refe čije značenje predstavlja nešto poput ” neodlučne borbe ili igre” a riječ referendum označava “riješenu stvar, borbu ili igru”. U skladu sa pojmom, igru možete prihvatiti i igrati ili odbiti i ne igrati. Tako i ovdje, potpuno pogrešno je što se prihvataju igre koje postavljaju političari iz RS-a. Njima je dosadno, pa traže sa kim će se igrati. S druge strane i političarima u FBIH je dosadno, a ujedno manje su duhoviti, pa uglavnom uvijek prihvate igru koju predloži druga strana. Sve te igrice su odličan način da se javnosti skrene pažnja sa suštinskih problema.

U ovom slučaju, na prijedlog referenduma, trebalo je odgovoriti sa onim što predloženog najviše boli, a to su sve optužnice koje su spremne ili se spremaju protiv njega, te potencirati nadležne organe da se isti sankcioniše u skladu sa zakonom. Na taj način, kada bi vidjeli da referendum nikoga ne zanima, onda bi se počele druge stvari povlačiti, te bi ste predlagača u potpunosti otkrili dokle je spreman da ide, a to je šah mat pozicija. Glupost je prihvatati pravila igre koja su napisana od strane jednog čovjeka.

Da li obrazovani i mladi ljudi treba da se plaše huskačkih političkih naslova ?

Iskreno smatram da ne trebaju. Mladi ljudi treba da izađu na ulice, na izbore i kažu šta žele. Ovi što su trenutno na vlasti su većinom u periodu 92-95 i ratovali i oni nam ne mogu sigurno ništa novo ponuditi. Većina ih je imala priliku da u dvadeset godina da pokažu šta mogu i svjedoci smo da ne mogu ništa. Mladi ljudi koji se žele baviti politikom treba zajedno da izađu na ulice i postave uslove svim političarima.

Pa, ljudi su u svim državama izlaskom na ulice pobjeđivali. Neće se problemi sami od sebe riješiti, a vidimo da nam ovi što su na vlasti iste ne mogu riješiti. Svjedoci smo državnog udara i u Turskoj. Tu je također narod na ulicama odbranio državu, niko drugi. Ono čega se i kod nas političari boje je izlazak na ulice i postavljanje uslova. Tada ne bi imali vremena da se igraju. Iako nama izgleda da se igraju na pozornici, ali iza pozornice se privatni interesi završavaju, međutim, to je ono što narod nažalost ne vidi.

Može li nauka zaista sama po sebi osigurati kvalitetatan život ili se ipak negdje moramo dotaći sa politikom ?

Da smo normalna država, kakva nismo, rekao bih da bez problema može. Međutim, ovako moram reći da je potrebno uložiti mnogo više truda i rada da bi se došlo do nekog određenog srednjeg nivoa. Visoki nivo se nažalost može ostvariti samo kroz politiku. Drugi način je da svoje djelovanje usmjerite na zemlje van Evrope, gdje ne mislim da napuštate BiH, nego samo da vam kupci budu van BiH.

Šta mislite o intelektualcima koji su desetljećima na političkoj sceni BiH koliko su nam dobra donijeli?

Smatram da ih je većina intelektualaca razmišlja o vlastitoj ličnoj i finansijskoj sigurnosti, a za narod koji ih je izabrao ih i nije briga. U tom smislu su intelektualci.

Mislite li da će mlade generacije biti bolje i efikasnije?

Ono što je problem je da od mlađih generacija – većina koja ulazi u politiku je vrlo slična trenutnoj garnituri. Razlog tome je što ih sadašnji političari ne bih ni postavili, kad bi vidjeli da su pametniji od njih. Na ovaj način mrav mrava bez pogovora slijedi i zato i nemamo napretka zadnjih dvadeset godina. Jedini “napredak” je u tome što iskusni, elokventni i napredni mladi ljudi odlaze izvan BiH. Definitivno da za EU zemlje neće biti krize dok im BiH besplatno školuje kadar.

Izvor: akta.ba